Vasilena Matakeva: Ako poznajete pravog liječnika, zdravstveni sustav je dobar - inače je noćna mora

Sadržaj:

Vasilena Matakeva: Ako poznajete pravog liječnika, zdravstveni sustav je dobar - inače je noćna mora
Vasilena Matakeva: Ako poznajete pravog liječnika, zdravstveni sustav je dobar - inače je noćna mora
Anonim

Vasilena Matakeva popularno je lice s televizijskog ekrana. No osim što je sportska novinarka i komentatorica na BNT-u, ona je i majka triju kćeri - Ivone, Alexe i Amire, od kojih potonja ima samo dvije godine. Vasilena se može pohvaliti i košarkaškim titulama koje je osvajala sa svim ekipama Levskog - od djevojčica do žena. Posebno za MyClinic dijeli kako brine o svom zdravlju i koliko je odgovorno biti majka.

Vasilena, reci nam nešto o svojoj košarkaškoj karijeri?

- Moj prvi trener je Vanya Maleeva - izvanredan pedagog i psiholog. Nisam htio trenirati košarku jer sam se bavio umjetničkim govorom, kazalištem, dramom. Ali u 5. razredu otac me odveo u košarkašku dvoranu i Vanya Maleeva me natjerala da zavolim košarku. Moji sljedeći treneri bili su Ivan Tsankov - živjela mu uspomena i Ivan Lipichev. S njima smo napravili ozbiljne uspjehe u momčadi Levskog u različitim dobnim skupinama. Bili smo prvaci dugi niz godina. Nakon toga sam bila iu slavnoj ženskoj ekipi "Levskog", koju je vodio Slavcho Boyadzhiev. Ali tada sam radije sjedio na klupi i otvorenih očiju upijao sve što je cijela zvijezda radila na terenu. Govorim o onoj momčadi koja je osvojila Kup europskih prvaka. Biti u blizini ovih jedinstvenih košarkaša bilo je sjajno. Imam i jednu godinu u ženskoj ekipi "Slavije". Ali kad sam počeo studirati na NSA-u, bio sam obavezan igrati ili u NSA-i ili u "Akademiku". Izabrao sam "Akademski". Na prvoj godini sam se udala, na drugoj sam rodila i završila košarkašku karijeru. Ivan Lipichev me povremeno tjera da se vratim igrati košarku i jako me zabavljaju njegove ponude.

A kako ste se počeli baviti sportskim novinarstvom?

- Bio je to logičan nastavak mog bavljenja košarkom. Studirao sam Nacionalnu sportsku akademiju, potom diplomirao sportsko novinarstvo. Dugo sam stažirao na BNT-u dok me Sašo Dikov nije uzeo u emisiju "Maraton". Radio sam i na Radiju 99 i na Radiju 7 dana, što smo pokušali sa Sašom Dikovim i Naskom Karaivanovim. Bio je zamišljen kao 24-satni sportski radio, ali trajao je 4 mjeseca, financijski nismo uspjeli. Nakon toga sam se ponovno vratio TV-u.

Imate li ozljeda od košarke?

- Četiri puta sam pokidao ligamente desnog gležnja i jednom koljena.

Na moju sreću, izvukao sam se bez operacije

Sretnom slučajnošću, prvi put u Sportskom dispanzeru "Diana" bili su Kinezi koji su primjenjivali akupunkturu i akupresuru. Radili su s dr. Virginijom Mihailovom. E, zahvaljujući njoj, ovi Kinezi su me uhvatili. Nakon toga sam znala gdje ići i nisam išla ni na gips, ni na operaciju. Sadašnja generacija čini mi se malo otrcanija od nas. Moja starija kći je imala dvije operacije na nogama koje su se dogodile oko 17-18 godine. Nije bilo djevojke u ovom NSA timu bez operacije. U naše vrijeme toga nije bilo. Yvonne je istegla ligamente i tetive 2-3 puta. Hvala doktoru Tonyju Georgievu koji ju je uspio dignuti na noge. Posljednji put rekao je da će, ako se ponovi takva ozljeda gležnja, morati na operaciju. Tako se i dogodilo.

A jeste li zdravi i kako to postižete?

- Apsolutno zdravo. Nisam bio ozbiljno bolestan. I nakon rođenja moje treće kćeri, osjećam se potpuno novom! Mogu živjeti još nekoliko života. (b.a. smijeh) Mislim da je to pitanje gena. To je također zbog ljubavi koju osjećam prema ljudima oko sebe. Imam tri kćeri - Yvonne, Alexa i Amira, što na perzijskom znači princeza. Stalno pokušavam biti na neki način u skladu s njima kako bih im pomogla, brinula se o njima, pogotovo najmlađoj jer ona ima samo 2 godine. To mi daje snagu i krijepi me. Naravno, držim neku vrstu dijete.

Ne jedem meso i ribu nekoliko godina

Ni ja ne jedem mliječne proizvode. Postao sam pomalo vegan, ali naglašavam oko tijesta, koje nije baš dobra ideja. Počeo sam jesti puno povrća i voća, kao i suhog voća i orašastih plodova.

Zašto je odbio mlijeko i mliječne proizvode?

- Prošle godine mali je bio u bolnici zbog teškog poremećaja prehrane i sumnje na rotavirusnu infekciju. Imali smo noćnu moru deset dana. Tada sam, uz rotaviruse, počela puno čitati i naišla sam na zanimljiva istraživanja, počevši od toga da je čovjek jedini sisavac koji nakon djetinjstva nastavlja konzumirati mlijeko, a ono se gotovo i ne razgrađuje u tijelu. I tako sam se, sama od sebe, oduprla mlijeku. Ali mala jede jer joj treba, mora rasti. S vremenom će sama izabrati što će jesti. Moje starije kćeri ne jedu meso jer su same donijele tu odluku.

Je li vam bilo lakše čuvati treću kćer nakon iskustva s prve dvije?

- Prije 20 godina bio sam jako ljut. Osjećao sam da moja djeca oduzimaju jako važno vrijeme. Zapravo, sve moje vrijeme bilo je o njima. Sada sam nasmijaniji, bolji, odrasliji. U ovoj dobi je lakše čuvati dijete jer si svjesniji. Inače, sada nije nimalo lakše odgajati dijete. Jedno vrijeme su se poštovali kanoni, npr. struja svaka 3 mjeseca - nema opcija htjeli vi to ili ne. Nahrani sokom i to je to! A sad - ako hoćeš hrani ga, ako hoćeš nemoj, ali može sa sokom, može sa juhom, pij vodu, nemoj vodu. Sada je puno slobodnije, ljudi rade što žele i onda preuzimaju odgovornost za svoje odluke.

Jeste li dojili?

- Dojila sam velikog, ali

u tri mjeseca sam dobila dva mastitisa i puerperalnu groznicu

U prosjeku sam dojila 40 dana i ponovilo se. Za malu nisam uopće probala.

Kako podnosite kada se mališan prehladi? Trčiš li odmah liječniku ili počinješ s bakinim tabletama?

- Počinjem s babinim ilacima. Zadnji primjer: 10 dana dijete kašlje, dajem mu jedan sirup, drugi, treći. Džip mi je dao četvrti sirup. Na kraju sam se naljutila, otišla doktoru i sad je dijete na antibiotiku. Poštujem antibiotike jer sprječavaju daljnje probleme. Volim i homeopatiju, ali ne mogu uvijek čekati do kraja da proradi. Nisam toliko zabrinut, iako možda lažem, jer je Amira za Novu godinu imala grah u nosu i bio sam prilično zabrinut dok ga nisu izvadili.

Idete li na preventivne preglede?

- Ne, zapravo. Idem samo po zube jer sam u sustavu gdje me svakih šest mjeseci zovu i navikavaju. Kad bi barem svi doktori bili kao moj stomatolog i ginekolog i traumatolog Toni Georgiev. Ovo su tri doktora kojima vjerujem. Kad bi mi samo mogli sve izliječiti.

Zubari obično ulijevaju strah u kosti

- Moj je odličan. Zove se dr. Sellar Francis. Izliječio me od straha od zubara prije 20 godina i od tada mu potpuno vjerujem. Osim toga, spasio je moju Yvonne. Pas ju je ugrizao tako da joj je razbio lubanju, skinuo joj tjeme. Dijete je bilo jako bolesno. Družili smo se na “Pirogovu”, oni su to zašili. Nakon dva dana natekla je tako da nema ni očiju ni nosa, a čelo joj je bilo dva prsta naprijed. Dr. Francis dolazio nam je ujutro i navečer s ozbiljnom količinom injekcija i njoj je bilo bolje. Tada mi je šef neurokirurgije rekao da mi je zubar spasio dijete.

Kakav je vaš dojam o zdravstvenom sustavu u Bugarskoj?

- Zdravstveni sustav je jednostavno bauk, nema ga baš nikakvog. Sada je situacija da poznajete dobrog liječnika, da mu vjerujete i on stvarno opravdava vaša očekivanja. Dakle, ako znate pravog liječnika, zdravstveni sustav je OK. Ali ako uđete u vrtuljak, problem je prilično ozbiljan.

Preporučeni: