“Dostignuća medicinske znanosti i prakse u pedijatrijskoj onkohematologiji su velika”. Izjavio je to u našem kratkom, ali sadržajnom razgovoru prof.dr. Dragan Bobev - pedijatar-onkohematolog, nacionalni savjetnik za pedijatrijsku onkohematologiju i transplantologiju. Član Međunarodnog društva za onkohematologiju i transplantologiju i EBMT.
Prof. Bobev, tražim Vas da Vas zamolim da obavijestite naše čitatelje o tome koje su dobre vijesti i rezultati u dječjoj onkohematologiji?
- Dobra vijest postoji već od prije 10-15 godina a vezana je uz paneuropsku praksu liječenja malignih bolesti u zemljama poput naše. U potpunosti koristimo sve što je u standardima europske škole za liječenje malignih bolesti, također smo članovi europske asocijacije za liječenje ovih bolesti. Tu su prisutni svi programi i faze liječenja iz ove oblasti. Oni su već toliko dobro programirani i poznati svim zemljama EU da je liječenje zloćudnih bolesti postalo fenomen koji racionalno koriste sve škole koje žele biti u skladu s razvijenim europskim standardima.
A kakav je učinak i rezultat?
- Zbog toga leukemija i druge maligne bolesti već poprimaju nove dimenzije u smislu mogućnosti dugoročnog preživljavanja i definitivnog ozdravljenja. On je, kao relativni udio, različit u različitim oblicima malignih bolesti. No, ako uzmemo najčešću od ovih bolesti - leukemiju, mogu ustvrditi da već između 60 i 80%, ovisno o obliku bolesti, možemo osigurati dug životni vijek i definitivno ozdravljenje. Koriste se međunarodno priznati kriteriji kojih se pridržavamo pri određivanju relativnog udjela dugotrajno preživjelih i definitivno ozdravljenih pacijenata. Dakle, postignuća na ovom području medicinske znanosti i prakse su prevelika. Još uvijek postoje minorne točke za koje se stalno stvaraju uvjeti za povećanje postotka definitivno ozdravljenih. Prioritet u tom smislu su akutne leukemije, maligni limfomi i neki tumori u dječjoj dobi - embrionalni tumori.
Prof. Bobev, vrlo kratko - je li poznat uzrok nastanka i razvoja leukemije?
- Ne, razlog je nepoznat. Do sada se sumnjalo da je samo jedan oblik ove bolesti povezan s određenim virusom, ali to je samo za određenu skupinu, čiji je relativni udio mali.
I opet ukratko - može li se ova podmukla bolest uhvatiti na samom početku? Postoje li rani znakovi? Na što roditelji trebaju obratiti pozornost?
- Ne, vrlo je teško uočiti i najmanje promjene u općem stanju djeteta kada je u pitanju zloćudna bolest. Dakle, brutalan početak je ono što skreće pozornost rodbine i liječnika na mogućnost zloćudne bolesti. Inače - minimalne promjene u općem stanju djeteta ne treba uvijek komentirati kao znak loše bolesti.
Da, ali ne za zanemariti
- Liječnici ne bi smjeli zanemariti minimalne promjene kada postoji dovoljno objektivnih znakova da pobude sumnju.