Dr. Daniel Yankov: Klamidija vodi do steriliteta ako se zanemari

Sadržaj:

Dr. Daniel Yankov: Klamidija vodi do steriliteta ako se zanemari
Dr. Daniel Yankov: Klamidija vodi do steriliteta ako se zanemari
Anonim

U ovom intervjuu s dr. Yankov ističemo ono što je karakteristično za najčešće spolno prenosive bolesti, ali ćemo obratiti pozornost i na postcovid tegobe pacijenata.

Dr. Yankov, koje su najčešće kožno-venerične bolesti?

- Počet ću s jednom od najčešćih bolesti ove skupine kod muškaraca. Radi se o balanitisu. Ovo je bolest koja se javlja s upalom genitalija. Odmah želim pojasniti da balanitis kod muškaraca nije nužno spolno prenosiv. Također ga mogu uzrokovati razne bakterije i gljivice koje čovjek može dobiti na druge načine.

Ja sam, na primjer, više puta otkrio dijabetes melitus kod muškaraca s teškim oblikom balanitisa na genitalijama. U određenom smislu, sumnjao sam, a kasnije se i pokazalo točnim, da su ti pacijenti bili hiperglikemijski. Ono što je zanimljivo u ovom slučaju je da oni ne znaju da imaju dijabetes. Sukladno tome, pri ispitivanju razine šećera u krvi ustanovi se da imaju dijabetes, zbog čega se razvijaju teški oblici gljivica. Oni se pak manifestiraju u obliku raznih balanitisa.

U tom smislu postoji još jedna bolest iz ove skupine, opet kod muškaraca, koju vrijedi spomenuti, iako je rjeđa. Radi se o sklerozi penisa. Također vrlo zanimljiva bolest, koja se javlja s kršenjem integriteta prepucija na penisu, zbog čega počinje gubiti elastičnost. U početku se bolest može liječiti različitim vrstama krema. Ako počne jako napredovati, također je potrebno izrezati dio kožice. Dakle, ovo je još jedna bolest specifična za muškarce na ovom području.

Koja je najčešća spolno prenosiva bolest u oba spola?

- Možda najčešća od spolno prenosivih bolesti je klamidija. Primjerice, tzv chlamydia-trachomatis je uzročnik koji se dosta često javlja. Prvenstveno se prenosi spolnim putem. Kako bi se provjerio nositelj ovog agensa, primjenjuju se različiti testovi. Na primjer, mjeri se imunoglobulin u tijelu. Važno je napomenuti da se oba partnera moraju liječiti istovremeno. Tijekom nekoliko mjeseci provodi se nekoliko ciklusa liječenja. Tretman je zaista dug, ali se postižu dobri rezultati.

Kako se ova bolest manifestira? Kakva je klinička slika?

- Klamidija djeluje kao intracelularni mikroorganizam, tj. unutar stanice. Obično su tegobe diskretnije: blago peckanje, lagana iritacija; lagani iscjedak iz uretre kod muškaraca i odgovarajuće lagani vaginalni iscjedak kod žena. Bolest se dokazuje pretragama krvnog seruma na imunoglobuline. Ponekad, ako bolest traje dulje vrijeme, može dovesti do steriliteta i kod muškaraca i kod žena.

Želim napomenuti da infekcija klamidijom može biti asimptomatska, odnosno nema nikakvih tegoba. I nađe se nasumično. Pacijentica je čula za ovu bolest i odlučila se testirati. Tada se može otkriti i dijagnosticirati. Ili ga dermatovenerolog upućuje na postavljanje dijagnoze. Ali mnogo puta, kao što sam spomenuo, pacijent nema nikakvih tegoba, odnosno on je samo asimptomatski kliconoša, a bolest se istovremeno može širiti i, sukladno tome, oštetiti razne organe.

Možete li također navesti manje uobičajene spolno prenosive bolesti, ako ih ima?

- U ovom području ima manje uobičajenih bolesti. Na primjer, gonoreja (popularna među ljudima kao triper). Kod njega su manifestacije puno intenzivnije i obilnije: kao što je iscjedak gnojnog iscjedka i jaka bol - javlja se spontano ili tijekom mokrenja. Ova se bolest također može otkriti i dijagnosticirati nošenjem gonokoka. Liječenje se provodi u skladu s tim. Injekcijski oblik liječenja daje najbrži rezultat, no terapija se može provoditi i tabletama.

A postoje li spolno prenosive bolesti koje mogu dovesti do teških komplikacija, ako se, naravno, ne dijagnosticiraju i ne liječe na vrijeme? Uključujući. i zloćudan?

- Ne, spolno prenosive bolesti ne mogu postati zloćudne. Ali, kao što sam već spomenula, može dovesti do steriliteta. Što je prilično ozbiljno. Mogu čak izazvati i apsces u donjim dijelovima trbušne šupljine

Tako teško stanje može uzrokovati gonoreju o kojoj smo upravo govorili. Može dovesti do apscesa u sustavu izlučivanja - mjehura, bubrega, jajnika. O tome koliko je infekcija uznapredovala, koliko je dugo prisutna u organizmu, kakav je imunitet, ovisi hoće li reagirati bilo kakvom tegobom ili samo nositeljstvom. To su već ozbiljne posljedice za pacijenta.

Image
Image

Istina je da gonoreja još uvijek postoji, kao i nekada. Više nije tako često, ali nije ni tako rijetko. Razlog je taj što su se pacijenti počeli samoliječiti. Mislim ovo: svaki drugi pacijent s gonorejom je nečim liječen. A bilo da je donekle ugasio bolest ili je samo zamaskirao, posljedice su za bolesnika. Zbog toga se stvara osjećaj da se ova bolest ne javlja tako često. Pacijenti piju antibiotike, i to užasno, nadajući se da će situaciju staviti pod kontrolu. Ali svugdje u svijetu antibiotici se propisuju samo na liječnički recept, dok kod nas svatko može kupiti kakav god želi antibiotik.

Ima pacijenata koji su prije dolaska kod mene popili 5-6 vrsta antibiotika. Ali nakon uzimanja 5-6 vrsta antibiotika, tijelo je postalo otporno, otporno i tada će biti puno teže uhvatiti infekciju. I bit će puno teže utjecati na njega.

Uostalom, ima i odgovornih ljudi koji dolaze na prve pritužbe. Ima i onih koji se dugotrajno samoliječe, a posljedice su, kao što sam već navela, prilično ozbiljne i idu na teret bolesnika.

Što je najkarakterističnije za znati o spolno prenosivim bolestima sa stajališta prevencije?

- Što se tiče spolno prenosivih bolesti, savjetujem da se posavjetujete sa stručnjakom za svaku atipičnu tegobu koja se pojavi: kao što je osip; kao vrsta sekreta koji se oslobađa ili kao vrsta entiteta. Na primjer, kondilomi - šiljaste bradavice - izuzetno česta pojava.

Pacijenti dolaze sa stotinama bradavica Razgovarali smo s vama o ovoj temi i trend se nije puno promijenio. Bolest je i dalje izuzetno raširena. Ne može mlada, inteligentna i odgovorna osoba vidjeti te bradavice (iz jedne se pretvore u dvije, tri, desetine) i reći da je to nešto što će proći samo od sebe. I na kraju tretman je dug i uporan.

Nadalje, organizam je već zaražen i imunitet opada. Zbog toga postaje izuzetno teško, ponekad se mora liječiti mjesecima. Dakle, glavna preporuka: ako na svojoj koži i tijelu primijetite nešto netipično, nešto što prije niste imali, javite se dermatovenerologu, odnosno specijalistu za kožne i spolno prenosive bolesti.

Zato što se tumor odmah uklanja bez inficiranja okolne kože. Dok se deseci i stotine formacija uklanjaju vrlo sporo i teško. I onda opet recidiviraju, odnosno opet se jave, jer tijelo već ima slabiji imunitet.

Dr. Yankov, što je karakteristično za slučajeve u vašoj praksi u posljednje vrijeme?

- Novost - od zime pa do sada je jako opadanje kose zbog covid-infekcije. Uglavnom kod žena koje su prethodno imale bolest. Svaki dan imam mnogo takvih pacijenata s jakim gubitkom kose u svojoj ordinaciji.

Muškarci obično imaju muški tip ćelavosti, pa teško da su dolazili s ovom vrstom pritužbe. Bilo je žena kojima se krunice doslovno vide na prvom pregledu. Pogotovo ako žena ima tanju kosu. Odnosno vrlo intenzivno ispadanje kose u razdoblju od jednog do dva mjeseca. Obično se javlja oko drugog ili trećeg mjeseca nakon recidiva.

Ipak, ističem da gotovo da nema pacijenta kod kojeg nismo uspjeli zaustaviti gubitak kose. Ovo je važno znati. Primjenjujemo terapiju. Teško mi je reći koliko se dolazi do potpunog ozdravljenja, ali kod svih sam pacijenata uspjela podnijeti odgovarajuću terapiju. Ovo je zanimljivost zadnjih mjeseci. I druge kolege dijele o takvim pacijentima.

A imate li pacijenata koji su zbog ove duge pandemije odgodili dijagnozu, a time i liječenje?

- Naravno da jesam. Ima onih koji se boje čak i doći na pregled, pa time daje neki odraz njihove osnovne bolesti. Ima i ljudi u krevetu, kod kuće. Nisam odbila ni pregled kod kuće jer ima teško pokretnih ili onih koji ne mogu izaći iz drugog razloga. Da, postoje pacijenti kod kojih je osnovna bolest uznapredovala zbog straha od kontakta s drugim ljudima, ali na kraju su posljedice ponekad teže od same bolesti.

Neki su se navikli na dugotrajnu epidemiju, a drugi ne. Opet, u vezi s tim, želim reći još jednu stvar. Postoje i bolesti koje uzrokuju fobiju, uključujući i u našem medicinskom polju. Na primjer, venerofobija i akarofobija. Vrlo zanimljive fobije. Naši pacijenti koji misle da imaju veneričnu bolest ili npr. šugu.

Prvi put čujem da postoje i takve fobije…

- Imam pacijenta koji mi je došao najmanje 10 puta. A znam da je puno puta išla kod drugih kolega. Desetke puta dolazi kod mene na pregled zabrinuta da ima šugu. Nakon tretmana (jer šuge možda uopće nije bilo, ali pretpostavljamo da je bilo prvi put) bolest prolazi. Ovo je relativno česta bolest, ponekad prođe više pacijenata s ovom dijagnozom u samo jednom danu.

Ova se bolest uz pravilan tretman izliječi za 4 dana. Što se tiče ovih pacijenata o kojima govorim, oni razvijaju osjećaj da nisu izliječeni. Kao i kod svakog minimalnog svrbeža, bilo kojeg običnog prištića, ovaj pacijent misli da je šuga

Ovo se zove akarofobija, odnosno strah od grinja i u ovom slučaju - od uzročnika šuge. I počinje beskonačan posjet liječnicima, koji u ovom slučaju teško mogu pomoći. U pravoj akarofobiji, kada postoji ogrebotina i ozljeda, liječimo to zajedno sa psiholozima ili psihijatrima.

Čega se boje pacijenti s venerofobijom, što ste također spomenuli?

- Još jedna vrlo česta fobija je strah od spolnih bolesti. Vrlo je česta kod dječaka i muškaraca. Ako je, primjerice, jednom bio bolestan od nečega i to je prošlo, strah i pomisao da bi mogla biti infekcija dovodi do venerofobije. Riječ je o običnom balanitisu, koji se može dogoditi i na banalan način. Može se pojaviti kod pranja pogrešnim sapunom ili gelom, na primjer. Ili ako je imao kontakt s nepoznatim partnerom.

Nakon toga strah je već u porastu i pomisao da može doći do infekcije čak i prilikom pregleda, nakon primjene tretmana, čak i bez ikakvih tegoba, ova osoba nakon nekog vremena razvija ovu fobiju. Strah da ima spolnu bolest. Počinje zamišljati da svaki svrbež ili osip ukazuju na spolnu bolest.

Počinje odlazak samog pacijenta u razne laboratorije i nekontrolirana želja za istraživanjem. Kao i za liječenje kod različitih liječnika. Postoje pacijenti koji nakon razvoja venerofobije dobiju punu psihijatrijsku pomoć jer dermatolog više nema što pomoći. To je sada mentalna bolest.

Preporučeni: