Od raka dojke razboljevaju se žene koje brinu za druge, a zanemaruju sebe

Sadržaj:

Od raka dojke razboljevaju se žene koje brinu za druge, a zanemaruju sebe
Od raka dojke razboljevaju se žene koje brinu za druge, a zanemaruju sebe
Anonim

Elena Atanasova - psiho-onkologinja u Kompleksnom onkološkom centru (KOC) - Plovdiv i potpredsjednica Bugarske psiho-onkološke udruge, sudjelovala je na medicinskom seminaru u Blagoevgradu o raku debelog crijeva, koji je organizirao Bugarski forum pacijenata Federacija. Posebno za čitatelje MyClinic gđa. Atanasova je objasnila koliko je važna aktivna uloga pacijenta u njegovom liječenju i mjesto psihoonkologa u uspješnoj terapiji onkoloških bolesti.

Gospođo Atanasova, koliko onkopsihologa ima u našoj zemlji?

- O psihoonkologiji u Bugarskoj možemo govoriti tek od 2013. godine, kada su se udružili psiholozi koji rade u medicinskim ustanovama. Od prije 5-6 godina prvi put su počeli postavljati psihologe u onkološke centre. U zemlji radi samo oko 14 psihoonkologa. Nema interesa iz bolnica. Još se ne shvaća da je psiholog neophodan dio multidisciplinarnog tima koji mora raditi s pacijentima.

Psihička stabilizacija bolesnika u svim slučajevima utječe na proces liječenja, oporavak i bolji ulazak u remisiju. To dokazuju mnoge studije u svijetu. Govorim o velikim randomiziranim ispitivanjima, prema kojima psihološko savjetovanje i terapija pacijenata oboljelih od raka podupire proces ozdravljenja. Kompleksni onkološki centar u Plovdivu jedina je zdravstvena ustanova u zemlji koja zapošljava tim psihijatara, dva psihologa i dva rehabilitatora. Tako bi trebalo biti svugdje. Svakog petka dajemo konzultacije pacijentima o tome što imaju pravo koristiti, kome se obratiti. Radimo i grupnu terapiju za pacijente. Surađujemo i s osobljem onkološkog centra.

Prošle godine zabilježen je slučaj medicinske sestre koja se bacila pod vlak podzemne nakon što je saznala da ima rak. Kako ćete komentirati slučaj?

- Nije profesionalno komentirati slučaj koji ne poznajem. Puno hipoteza. Jedan od njih vezan je za tip psihe medicinske sestre koja je počinila samoubojstvo. Govorim o strukturi ličnosti prije onkološke dijagnoze. O njoj ovisi kako će reagirati na dijagnozu i proces liječenja.

Druga hipoteza je da je žena, iako je medicinska radnica, s obzirom na stadij ili mjesto karcinoma prihvatila da je besmisleno živjeti. To je njezin izbor. Ali život je iznimno dragocjen. Svaki trenutak je vrlo dragocjen i treba ga živjeti punim plućima s ljudima koje volimo, prvenstveno za sebe, a zatim za druge.

Kakav je profil onih pacijenata oboljelih od raka koji se najbolje nose s bolešću?

- Za ovo, postoji li rak osobnost kao profil, kao tip, provedeno je mnogo istraživanja. Prije nekoliko godina čak se govorilo o C-tipu profila - ljudi koji su emotivniji i više doživljavaju stvari u sebi,

izliti svoj bijes u sebi,

i ne izvode ga van. Ovo je emocionalni tip karaktera. Dok pacijenti egz altiranog tipa podržavaju proces ozdravljenja. Egz altirani tip izražava svoje emocije, ako je veseo, smijat će se, reagirati pozitivno, osjećati se dobro. Vrlo često ovaj tip ide u remisiju. U svojoj osobnoj praksi, to je upravo ono što opažam. Naprotiv - depresivni tip pogoršava svoje stanje.

Ali nisu li svi zabrinuti zbog dijagnoze raka?

- Normalno je da su ljudi zabrinuti, sa simptomima depresije. Ali ako je pacijent depresivan i ako mu se ne pomogne da se odgurne i prođe fazu tugovanja, tuge, bit će mu teže sam se nositi s tim i nastaviti dalje. Oboljeli od raka ili prave obrambene reakcije kojima pokušavaju spasiti svoju psihu ili tonu u beznađe. Čimbenik koji najviše pogoršava stanje bolesnika je osjećaj beznađa, bespomoćnosti, činjenice da ništa ne ovisi o njemu. Suprotno je istina. Sve ovisi o pacijentu. Imamo simptome, dijagnozu, doktor intervenira, liječi. Pacijent mora aktivno sudjelovati u procesu svog liječenja, a to je stvar osobnih kvaliteta. To nipošto nije bezglasno slovo.

Postoji li veza između tipa osobnosti i odgovarajuće lokalizacije tumora?

- Puno je istraživanja na ovom području, au praksi mi se čini da postoji povezanost. Na primjer, muškarci s rakom prostate imaju vrlo zanimljiv psihološki profil. Točni su, pedantni, organizirani. Dok su žene s rakom dojke brižni tipovi, brižne majke. Koja je svrha dojke - hraniti dijete. Upravo to rade - hrane sve oko sebe emocijama i brigom, ali sebe stavljaju na zadnje mjesto i

ne izražavaju svoje emocije

Veliki postotak istraživanja pokazuje da su žene s rakom dojke emocionalni tip. Kod raka ginekološkog sustava, maternice, imamo jak osjećaj krivnje. Ovi pacijenti su opet emotivni, daju se svijetu. Istodobno, oni također imaju pedantan karakter. Osobe koje boluju od tumora pluća imaju osjećaj bespomoćnosti, beznađa, da ništa nema smisla. Ali to se ne opaža samo kada se osobi postavi dijagnoza ili tijekom liječenja. Ovo je pacijentovo stanje godinama unatrag. Posttraumatski stres ima vrlo velik utjecaj na to hoće li se pokrenuti jedna ili druga bolest. Neriješeni emocionalni sukob u svakom slučaju odražava se ili na tijelo ili na psihu. PTSP se može pokrenuti tri godine nakon događaja.

O kojim traumama govorimo?

- Na primjer, gubitak voljene osobe, prekid veze s partnerom, čak i promjena posla. Imala sam pacijenticu koja je izgubila posao, dobila otkaz i nakon pola godine dobila je rak dojke. Svatko od nas reagira na stresore. Međutim, bitno je kako ih obrađuje. Stoga se kod nekih ljudi nakon jakog stresa pokrene bolest, dok je drugi prebrode ili u manjoj mjeri izraze. Tu u pomoć priskaču psiholozi.

Studija provedena u Australiji u siječnju 2014. promatrala je grupu pacijenata koji su bili liječeni terapijski i drugu grupu koja nije primala psihoterapiju. Promjena koja se događa nakon psihoterapije je na staničnoj razini, tj. govorimo o poboljšanju tjelesne kondicije. Još 60-ih godina 20. stoljeća bračni par Simonton je u raznim klinikama u SAD-u utvrdio upravo to - da se u terapeutskom radu s pacijentom poboljšava njegovo zdravlje.

A zašto je to tako?

- Kada doživimo emocionalni sukob, to je povezano s našim živčanim sustavom. Živčani sustav povezan je s endokrinim sustavom. Odatle opterećujemo nadbubrežnu žlijezdu, povećavamo razinu adrenalina i norepinefrina, razinu kortizola. Ali tijelo je jedinstveni laboratorij koji na sve to reagira. Na temelju povišene razine hormona dobiva se signal o neprijatelju u tijelu kojeg treba uništiti. Imunološki sustav slabi jer je usmjeren na rješavanje nepostojećeg fizičkog problema jer je uzrok emocionalni problem. Zbog toga svi oboljeli od raka imaju slom imunološkog sustava.

Sve ovisi o tome kako naša psiha čita događaje oko nas. A da bi ih on mogao pravilno pročitati, moramo biti emocionalno inteligentni. Ako želimo postići prevenciju, moramo postići samospoznaju - tko sam ja, koja je moja psihotrauma, kakav je moj format automatskih negativnih misli, kako ih riješiti, koje su kvalitete ličnosti koje sam formirao u pubertetu, ali koji su sada kao kamenčić u cipeli. Stoga je pitanje kako izbalansirati kvalitete svoje osobnosti i kako svoje negativne, slabije strane iskoristiti u svoju korist.

Preporučeni: